Napredan napad – bokovi, valovi i dvorište

Ovaj sam članak dugo odgađao, jer se o napadu može pisati beskonačno i svejedno ćeš naići na igrača koji to radi potpuno drukčije, a njemu to funkcionira. Ali nakon godina igranja Empirea, prilično mi je jasno što razdvaja igrača koji napad samo "pošalje" od onoga tko ga zna sastaviti. Nije to broj vojnika. Na višim razinama više nije riječ o mightu – riječ je o čitanju obrane, izboru boka, raspodjeli snage u valove i o tome hoćeš li paziti na drugu fazu u dvorištu. Ako i dalje bacaš jedan veliki napad na nasumično krilo i čudiš se zašto ti toždere jedinice čak i protiv slabijeg dvorca, čitaj dalje, i ja sam to nekad radio.

Prvo pogledaj što je iza zidina

Počet ću ovime, jer je to korak koji većina ljudi preskoči. Napad naslijepo je luksuz koji si iskusan igrač jednostavno ne dopušta. Prije nego kreneš, želiš znati što te čeka: koliko obrane sjedi na svakom boku i u sredini, ima li ondje branitelj više front jedinica ili flanking, kakvi obrambeni alati vise na njegovim zidinama i kakve mu bonuse drže zapovjednik i savez.

Zato se prije ozbiljnog napada isplati poslati špijuna ili mali probni udar koji ti pokaže raspored obrane po frontama. Izgubiš par jedinica, ali kupiš informaciju koja ti može spasiti cijelu vojsku. Ponajviše gledaj asimetriju – gotovo nitko nema obranu raspoređenu ravnomjerno, jedan bok obično je uvijek tanji i baš njega tražiš.

I jedna stvar na kojoj sam se sam opekao: obrana nije statična. Za vrijeme savezničkih ratova pojačanja lete tamo-amo, tako da špijunaža stara par sati možda više ne vrijedi. Pogledaj ponovno tik prije napada. Ja to jednom nisam napravio, oslonio sam se na jutarnji izvještaj, a poslijepodne me dočekao potpuno drukčiji raspored. Otad špijuniram uvijek dvaput.

Tri fronte, dva boka i sredina s vratima

Svaki cilj ima obranu podijeljenu na tri fronte, lijevi bok, desni bok i sredinu s vratima. To nije samo grafika, to je srž cijele mehanike. Branitelj između te tri fronte raspoređuje jedinice i obrambene bonuse, a tvoj zapovjednik uvijek ide samo na jednu od njih. Vojnici koji napadaju lijevi bok nikako ne pomažu onima u sredini, i obratno.

Iz toga proizlazi prva stvar koju si moraš urezati u glavu, ne razrjeđuj snagu. Kad nemaš jasan plan, stavi sve na jedan bok, ne po malo na sve tri fronte. Napad se odlučuje na razini jedne fronte, ne dvorca kao cjeline. Branitelj ima ograničen broj jedinica i slotova, tako da je tvoj posao pronaći frontu gdje je najtanja i tamo udariti punom snagom.

Odabir slabijeg boka i tko ondje sjedi

Kad imaš raspored, biraš frontu. Slabiji bok nije samo onaj gdje je manje jedinica, nego onaj gdje se tvoj napad najbolje poklapa s obranom. Ovdje je bitno je li branitelj ondje nagurao front jedinice ili flanking. Bonuse protiv konkretne obrane daju ti prije svega zapovjednik i opsadni alati, ne neki fiksni matchup tipa kamen-škare-papir među jedinicama. Zato zapovjednika i opremu slaži prema tome što te čeka na danoj fronti.

Sredina s vratima malo je druga priča. Vrata su obično najviše ojačana i preko njih vodi klasičan put u dvorište. Napad na sredinu zato traži više i ima smisla ga birati promišljeno, ne iz navike. Osobno sam dugo imao naviku ići na vrata "jer se to tako radi", i to me stajalo nepotrebno mnogo. Često je pametnije probiti slabiji bok i time si otvoriti prostor, nego se tvrdoglavo gurati u najtvrđe mjesto.

A zapovjednika biraj prema tome kakve bonuse nosi za tu frontu i obranu, ne prema tome tko je baš odmoran. Znam da je to primamljivo, ali nemoj tako.

Valovima iscrpiti, zatim probiti

Valovi su srce napredna napada. Umjesto jednog udarca, snagu podijeliš u nekoliko valova zaredom. Za to postoje dva razloga. Prvo, branitelj ima ograničen obrambeni kapacitet, a obrambeni alati na zidinama se u borbi troše i smanjuju. Prvi valovi trebaju iscrpiti obranu, ne nužno probiti. Drugo, zahvaljujući valovima svaki možeš sastaviti drukčije, uvodni val slažeš tako da skine obrambene alate i najopasnije branitelje, kasniji dokrajčuju već oslabljenu frontu.

Praktično pravilo koje mi se pokazalo dobrim, nemoj slagati sve valove jednako. U otvarajuće stavi jeftinije ili žrtvovane jedinice koje samo čiste put. Glavni udarac sakrij u val koji padne na već omekšanu obranu. I zadrži rezervu, napad koji se iscrpi malo prije proboja beskoristan je, samo si spalio jedinice bez rezultata. Valovi na isti bok zbrajaju se pod pritiskom, tako da je koncentracija u vremenu i prostoru ono što lomi obranu.

Ovnovi, ljestve i mantelete na pravu frontu

Opsadni alati razdvajaju igrača koji razumije mehaniku od onoga tko samo šalje meso. Alati protiv zidina (mantelete, kule, ljestve) smanjuju obrambeni bonus koji zidine daju braniteljima, a ovan otvara vrata prema dvorištu. Bez njih napadaš punu snagu utvrde i to plaćaš gubicima.

Ključ je u uparivanju. Alate za zidine stavi na bok koji lomiš, da smanje bonus baš tamo gdje guraš jedinice. Ovan ima smisla samo kad imaš stvaran plan doći do dvorišta i nešto iz cilja izvući. Kao i jedinice, i alati se troše i smanjuju, pa ih ulaži ciljano u valove gdje odlučuju, ne ravnomjerno u svaki.

I razmišljaj o njima unaprijed. Opsadna oprema se proizvodi i nadopunjava, tako da prije velikog napada ili savezničkog pohoda napuniš zalihu. Ništa nije gore nego usred kampanje shvatiti da nemaš čime rušiti zidine, a vjeruj mi, bio sam ondje.

Dvorište je druga bitka

Probiti frontu još nije pobjeda. Čim se probiješ kroz vrata ili kroz probijeni bok, čeka te druga faza u dvorištu, gdje branitelj ima još jednu, često posljednju i koncentriranu liniju. Da, najčešće u dvorište stižeš kroz vrata, ali ako razbiješ krilo, ide se i tim putem. Puno se napada slomi baš u dvorištu, jer napadač istrese sve na zidine i unutra mu više ne ostane dovoljno snage.

Zato dvorište planiraj kao zasebnu bitku. Dio udarne snage svjesno ostavi za ono što dolazi iza zidina, ne troši baš sve na vanjsku frontu. Zapovjedničke bonuse i jedinice koje odgovaraju za dvorište imaj na umu već pri slaganju valova.

I budi iskren prema sebi. Ako ti iz izračuna izađe da ćeš probiti zidine, ali u dvorištu nemaš čime dokrajčiti, to je poluuspio napad koji te stoji vojske bez nagrade. Radije pričekaj, pojačaj se i udari jednom kako treba do kraja, nego da dvaput dotrčiš do vrata i vratiš se praznih ruku. Poznaješ taj osjećaj, kad izvještaj pokaže probijene zidine, a onda nulu iz dvorišta? Baš to pokušavam izbjeći.

Pitanje koje često dobivam

"Honzo, koliko je valova idealno?" Iskreno, nemam jednoznačan odgovor na to i nisam 100 % siguran da uopće postoji neki univerzalni broj. Ovisi o tome što pokaže špijunaža, koliko alata imaš na skladištu i koliko si možeš priuštiti žrtvovati otvarajuće jedinice. Meni je bolje razmišljati o valovima s druge strane, prvi treba skinuti alate i najopasnije branitelje, posljednji treba pasti na već omekšanu obranu i još imati dovoljno snage za dvorište. Koliko ih je između toga, to već doradiš prema izvještajima. Meni se pokazalo dobrim da nakon svakog većeg napada prođem izvještaj i pogledam koji je val odradio posao, a koji je bio nepotreban. Za par tjedana počet ćeš to osjećati.

Natrag na Pokrocile.