Kasna faza igre (level 40+)

Kada sam prvi put stigao na level 40, iskreno sam mislio da sam igru već "riješio". Dvorac je stajao, susjedi su me ostavljali na miru, might sasvim solidan. Za tri mjeseca sam pogledao na kartu i shvatio da me pola okolice prerasla za glavu, jer sam ja sjedio, a oni nisu. Ta greška je oko četrdesetice strašno česta – ljudi uspore, prestanu ulagati i onda se čude. Zato je ovaj tekst za one koji već znaju što je flank i dvorište i žele iz kasne faze igre izvući maksimum. Osnove ovdje neću objašnjavati, idemo ravno na stvar.

Prvo alijansa, sve ostalo tek poslije

Ovo namjerno stavljam na prvo mjesto, jer je po meni to najvažnija odluka cijele kasne faze igre. Solo igrač nakon četrdesetice nema šanse. Koliko god ti might bio visok, koordinirana skupina će na tebe slati val za valom dok ne padneš na dno. Dobra alijansa je istovremeno osiguranje i akcelerator rasta.

Na što paziti i kako se ponašati u alijansi:
- Biraj prema aktivnosti, ne prema imenu. Aktivno vodstvo, ljudi online u različitim vremenskim zonama (zbog pokrivanja noćnih napada) i komunikacija koja funkcionira preko chata ili Discorda – to je ključ.
- Alijansa ti daje zajedničke resurse, podršku vojskom (posade za obranu od saveznika) i prije svega pomoć kad te netko jači napadne.
- Budi koristan član. Šalji podršku, sudjeluj u akcijama, drži dogovorene pozicije. Pasivan član koji samo uzima dugo ne izdrži – to sam vidio mnogo puta.
- Prati razinu alijanse, istraživanja i bonuse. Jaka alijansa ima poboljšane bonuse koji ti stvarno pomažu u svakoj bitci. Razlika je biti u top alijansi i u nasumičnoj skupini.
- Drži se pravila alijanse o metama i primirjima. Jedna solo akcija koja razljuti jakog susjeda može uvući cijelu alijansu u rat. I vjeruj mi, vodstvo ti se na tome neće zahvaliti.

Prestani sjediti kod kuće i širi se u druga kraljevstva

Veliko carstvo ti s vremenom prestane biti dovoljno, a prije svega prestane davati pravi napredak. Kasna faza igre odvija se drugdje – u Ledenoj pustoši, Gorućim pijescima i Vulkanskoj peći. Svako kraljevstvo ima vlastitu posebnu sirovinu i vlastita pravila kojima se moraš prilagoditi – drugačije bonuse, drugačije sirovine za nadogradnje, drugačiji stil borbe.

Ono što bih ti savjetovao:
- Ne širi se u novo kraljevstvo prije nego što ondje uspiješ obraniti dvorac. Slab dvorac u stranom kraljevstvu samo je skladište plijena za jače igrače.
- U svakom kraljevstvu postupno gradi proizvodnju lokalne posebne sirovine. Te sirovine obično su kočnica cijelog razvoja – bez njih ne možeš podići zgrade ni opremu na više razine.
- Ispostave u sekundarnim kraljevstvima ne shvaćaj kao sporedne. Baš ta eksploatacija pravi razliku između igrača koji stagnira i onoga koji stabilno raste.
- Razmisli o redoslijedu. Nema smisla gurati se u Vulkansku peć ako nisi riješio led i pijesak. Napreduj prema tome gdje stvarno možeš izdržati obranu i logistiku.
- I ne zaboravi da dio kasne faze igre postoji i izvan klasičnih kraljevstava – Vanjska prostranstva i slična područja imaju vlastite sirovine i nagrade do kojih se ne dolazi preko glavne karte.

Mreža dvoraca i ispostava, ne jedna tvrđava

U kasnoj fazi igre više ne igraš za jedan dvorac, nego za cijelu mrežu baza. Drugi i sljedeći dvorci, sirovinska sela i ispostave daju ti više sirovina, više kapaciteta za vojsku i više moći. No time i više mjesta koja moraš braniti.

- Ispostave raspoređuj tako da pokrivaju eksploataciju ključnih sirovina, ne nasumično. Svaka ima svoju ulogu – ili eksploatira, ili drži stratešku poziciju blizu alijanse.
- Sirovinska sela ne podcjenjuj. Više razine proizvodnje drva i kamena odlučuju koliko brzo stižeš popravljati zidine i graditi nakon svake bitke.
- Ne širi se više nego što možeš obraniti. Pet napola izgrađenih baza bez prave obrane gore je nego tri dobro utvrđene. Napadači uvijek pronađu najslabiju – to je jednostavno zakon karte.
- Sirovinske rezerve drži raspoređene. Kad imaš sve u jednom dvorcu, a dođe val napada, ostaješ na suhom. Podjela između dvoraca djeluje kao amortizer.

Zapovjednici i oprema, tu se dobivaju bitke

Nakon levela 40 o ishodu bitke više ne odlučuje broj vojnika, nego kombinacija zapovjednika, njegovih vještina i opreme. Dva igrača s istom vojskom završe potpuno drugačije, ovisno o tome tko ima boljeg zapovjednika i predmete na pravim zonama. Meni je ovo dugo trebalo da shvatim – dugo sam mislio da ću to "riješiti brojem" i samo sam trošio vojnike.

Načela koja su mi se pokazala dobrima:
- Specijaliziraj zapovjednike. Posebno napadačke, posebno obrambene. Jedan univerzalni slabiji je od dva usmjerena.
- Opremu slaži u setove prema ulozi. Bonusi za prednji dio zidina, lijevi ili desni flank i dvorište se zbrajaju – cilj je nagurati maksimum bonusa u zonu koju taj zapovjednik pokriva.
- Prati što protivnik gradi na flankovima i frontu i prema tome biraj opremu i raspored vojske. Napad bez obzira na raspored obrane samo je bacanje resursa.
- Oprema se izrađuje i nadograđuje u posebnim zgradama i često treba sirovine iz drugih kraljevstava – još jedan razlog za širenje. Planiraj proizvodnju unaprijed, to nije stvar nekoliko sati.
- Stabla vještina zapovjednika nadograđuj kontinuirano. Zapovjednik bez vještina samo je skupa figurica.
- Skupljaj posebne zapovjednike iz eventova (samuraji, razni jedinstveni junaci). Nekoliko dobrih učinit će više nego deset osnovnih.

Ratovi alijansi i veliki eventovi

Tu se odvija ono najbolje iz kasne faze igre i tu might raste najbrže. Ratovi alijansi i veliki serverski eventovi glavni su izvor brzog rasta, rijetkih sirovina i opreme koju drugdje ne nabaviš.

- U ratovima alijansi ne igra se solo. Koordiniraj napade – koncentrirani valovi na jedan cilj u isto vrijeme slome obranu koju sam nikad ne bi probio. Vrijeme dogovarajte u chatu.
- Prije rata pripremi zalihe vojske i sirovina. Rat znači stalne gubitke i popravke. Tko nema rezerve, ispada iz ritma već drugog dana.
- Velike eventove shvati kao maraton. Berimond, upadi Nomada, obračun s Khanom, sezonske akcije – nagrade su stupnjevane, pa te redovito svakodnevno sudjelovanje dugoročno pomakne više nego jedan veliki, jednokratan trud.
- Eventovi su najbolji put do jedinstvenih zapovjednika i opreme. Baš nagrade iz eventova često prave razliku između prosječnog i top igrača.
- Pazi na povratak vojske i vrijeme. Slanje vojnika na drugi kraj karte tik prije kraja eventa možda se ne isplati ako se ne stignu vratiti i uključiti.

Često me pitate zašto nešto mijenjati kad je might i dalje visok

Zato što might nije stanje, nego trend. Ja ljude pitam natrag – raste li ti iz tjedna u tjedan, ili stoji? Tko stoji, taj na karti stvarno pada, jer ostali ne staju. Nisam 100 % siguran gdje je točno granica od koje te više nije moguće "stići", ali iz vlastitog iskustva znam da se par mjeseci lijenosti oko levela 40 do 50 vrlo teško nadoknađuje. A ti? Imaš li trenutno nešto u izgradnji, ili ti dvorac samo tako stoji?

Kako tempom i rezervama ne prestati rasti

Najveći neprijatelj u kasnoj fazi igre nije nitko s karte, nego stagnacija. Mnogo igrača na levelu 50+ samo sjedi, brani se i nikamo ne napreduje. Might im tada raste za sitnicu tjedno, dok aktivni igrači dodaju višestruko više.

Navike koje mene osobno drže u pokretu:
- Uvijek imati nešto u izgradnji ili nadogradnji. Prazan red gradnje izgubljeno je vrijeme. Planiraj unaprijed, da ti se sirovine ne gomilaju na maksimumu bez svrhe.
- Might pratiti kao trend, ne kao jedan broj. Kad stoji, traži kočnicu – obično je to sirovina koja nedostaje iz drugog kraljevstva ili nedovršena oprema.
- Ne bacati napredak nepotrebnim gubicima. Napad na jačega bez šanse samo je trošenje resursa koje je bolje uložiti u rast.
- Staru opremu pretopi u materijal za nove, više razine. Zapovjednike koje više ne koristiš možeš samo otpustiti – ne pretaču se u materijal, pa pazi da ne otpustiš nekoga tko ti još treba.
- Imati jasan cilj – sljedeće kraljevstvo, konkretan set opreme, top alijansu – i ići prema njemu korak po korak. Kasna faza igre nagrađuje ustrajnost, ne jedan veliki potez.

Natrag na Pokrocile.