Kralj trnja (Thorn King)

Kralj trnja je event na kojem sam prvi put potpuno pao. Ne zato što bih imao slabu vojsku, nego zato što nisam primijetio da se ovdje ne postavljaju zapovjednici i da sve počiva na moralu. Da se to ne dogodi i tebi – zapisao sam što sam otad naučio. Sama priča je jednostavna i prilično sumorna: očajni kralj moli za pomoć jer mu je kraljevstvo preplavio zli Nekromant sa svojim vojskama nemrtvih. Ti se trebaš probiti kroz niz kula punih kostura sve do završne utvrde u kojoj sjedi Nekromant osobno. Nikakvog čekanja na obranu, nikakvog PvP-a. Napadaš, kulu po kulu, a svaka pala kula gura te bliže najboljim nagradama – rubinima, dekoraciji Nekromantovo prijestolje i jedinicama kraljevske garde. I ono najvažnije još jednom, jer to iznenadi puno ljudi: u Kralju trnja se NE KORISTE zapovjednici. Snagu napada određuje ti moral vojske. Nizak moral znači slabe napade i s najboljom opremom. Visok moral znači da kosturi padaju kao kula od karata. Oko toga se vrti cijeli ovaj vodič.

Kako event zapravo funkcionira

Princip je čisto napadački. Pred sobom imaš niz kula koje postupno jačaju, a na kraju stoji Nekromantova utvrda. Svaku kulu moraš osvojiti napadom. Što si dalje, to je više nemrtvih brani i to tvrđe tipove protivnika ondje susrećeš. Počinješ kod slabijih kula i postupno se probijaš do onih u kojima te čeka prava masa kostura.

Ključna i za Empire prilično netipična mehanika je moral. Ne postavljaš zapovjednike kako si navikao iz normalnih napada – umjesto toga snagu napada određuje ti moral tvoje vojske. Što je viši, to jači udarac zadaješ kosturima i to manje gubitke trpiš. Drži ga visoko, idealno dobro iznad sto posto. Kad ti padne prenisko, prvo ga podigni i tek onda kreni na sljedeću kulu. Inače samo hraniš kosture svojim vojnicima, a to sam iskusio na vlastitoj koži – nije zabavno.

Bilješka iz mog igranja

Kad sam Kralja trnja igrao prvi put, na prve kule poslao sam standardni napad kako sam navikao i čudio se zašto mi se vraćaju ostaci vojske. Moral mi je bio negdje na dnu jer se time prije toga uopće nisam bavio. Tek nakon nekoliko izgubljenih valova shvatio sam da zapovjednici ovdje nemaju nikakvu ulogu i da je jedina poluga upravo moral.

Otad radim jednu jednostavnu stvar: u event ne ulazim dok mi moral nije lijepo visoko, a između napada ga uvijek provjerim. Zvuči banalno, ali osobno bih rekao da baš to jedino odlučuje hoćeš li iz eventa otići s hrpom rubina ili s praznom vojarnom.

Protiv koga se boriš

Protivnici ovdje nisu klasični igrači ni obični NPC likovi. Boriš se protiv Nekromantove vojske nemrtvih. U kulama te čekaju uglavnom dvije vrste kostura: kosturi borci, koji idu u borbu izbliza, i kosturi strijelci, koji te zasipaju strijelama izdaleka. Svaki traži drukčiji pristup i upravo se tu odlučuje hoće li kula pasti glatko ili ćeš o nju razbiti vojsku.

Protiv kostura boraca pokazale su se dobrima jedinice koje dobro prolaze kroz pješaštvo u borbi izbliza – tipično teži strijelci poput teškog samostrela. Na kosture strijelce pak pošalji jako napadačko pješaštvo koje se do njih probija, primjerice dvoručnog mačevaoca. Prije nego kreneš u kulu, pogledaj koji tip nemrtvih u njoj prevladava i prema tome složi napad. Loš omjer jedinica košta te nepotrebnih gubitaka jednako kao i nizak moral, pa pazi na oboje istodobno.

Što iz eventa dobivaš

Ovdje nemoj očekivati trgovinu s bodovima. Nagrade dobivaš konkretno za osvojene kule. Glavni mamac su rubini – skupljaš ih postupno za pojedine kule, a kad prijeđeš cijeli put sve do Nekromanta, nakupi se lijepa hrpica. Po meni se već samo zbog rubina isplati dogurati event što dalje.

Osim toga tu je i tematska dekoracija Nekromantovo prijestolje, koju postaviš u dvorac kao dokaz da si to svladao, a mogu se dobiti i jedinice kraljevske garde, koje su same po sebi pristojne.

Jedna stvar koju me ljudi često pitaju: alati protiv nemrtvih ne kupuju se ni u kakvoj trgovini eventa. Naći ćeš ih u plaćeničkim logorima. Dorađuj ih usput da imaš čime pritiskati tvrđe kule. Sirovine čuvaj prije svega za popunu i liječenje vojske između napada.

Kako pokrenuti event

Još prije početka osiguraj si zalihu napadačkih jedinica. Trošit ćeš ih brže nego što ih stižeš dorađivati, pa pusti vojarne da rade punom parom već nekoliko dana ranije i stvori si rezervu i teških samostrela i dvoručnih mačevalaca – da imaš za oba tipa kostura.

Zatim moral. Saznaj čime ga možeš podići i u prve kule kreni samo onda kad ti je lijepo visok. Počni od slabijih kula, opipaj koliko kostura koji tip kule brani i koja vrsta nemrtvih prevladava. Prema tome poslije ugodi omjer jedinica za one tvrđe. I ne zaboravi na alate protiv nemrtvih iz plaćeničkih logora – pripremi ih unaprijed za jače kule, gdje bez njih teško prolaziš.

Strategija koja meni funkcionira

Glavno pravilo već znaš: moral čuvaj kao zjenicu oka. Napad s niskim moralom je bačena vojska. Prije nego se upustiš u težu kulu, uvjeri se da ga imaš visoko, da svaki napad sjedne i da su gubici minimalni. U Kralju trnja je to važnije od bilo čega drugog.

Druga stvar je sastav prema protivniku. Na kule s prevlašću kostura boraca šaljem teške samostrele, na kule s kosturima strijelcima dvoručne mačevaoce. Prije svakog napada pogledaj što kulu brani i složi vojsku po mjeri. Alate protiv nemrtvih čuvaj za najtvrđe kule, gdje odlučuju o ishodu – ne za one slabe koje ćeš svladati i bez njih.

Treća točka je tempo. Ne juri na najteže kule prije nego imaš dovoljno jedinica, popunjen moral i alate. Kula po kula: osvojiti, nadoknaditi gubitke, podići moral, nastaviti. A kad igraš u savezu, koordinirajte se. Dijeljenje informacija o tome koji omjeri jedinica na koje kule rade uštedjet će svima hrpu vojnika. Kod nas u savezu to radimo i, iskreno, bez toga se na neke kule vjerojatno ne bih ni usudio.

Pogreške koje sam vidio (a neke i sam napravio)

Najčešća je napadati s niskim moralom. Igrač kojemu ne sjedne da zapovjednici ovdje nemaju ulogu i da o snazi napada odlučuje moral samo dijeli vojsku kosturima i čudi se zašto mu jedinice nestaju. Uvijek prvo podigni moral, pa napadaj. Da, ponavljam se, ali namjerno.

Druga klasika je loš sastav jedinica. Kad na kulu punu kostura strijelaca pošalješ neprikladan tip vojske umjesto napadačkog pješaštva, nepotrebno gubiš jedinice. Pogledaj što te u kuli čeka i prilagodi se.

Treća pogreška: rasipanje alata protiv nemrtvih na slabe kule gdje ih uopće ne trebaš, pa ti onda nedostaju na tvrdima. Sačuvaj ih ondje gdje odlučuju.

I posljednja – ne podcjenjuj popunu i liječenje između napada. Ići na sljedeću kulu s upola manjom vojskom i moralom koji pada znači prizivati teške gubitke. Radije posveti trenutak popuni i u svaku kulu kreni punom snagom. Nisam 100 % siguran da to jednako vrijedi baš za svaku kulu, ali kod onih tvrđih meni se isplatilo svaki put.

Natrag na Eventi i strategije, nomadi i Berimond.